O nama...

Počeci – naučna fantastika (1984–1987)

U leto 1984. godine, student fizike i pasionirani ljubitelj naučne fantastike, Branislav Brkić, odlučuje da objavi prevod knjige Filipa K. Dika, Sanjaju li androidi električne ovce (po kojoj je snimljen kultni film Blade Runner sa Harisonom Fordom u glavnoj ulozi). Neko iskustvo je već stekao par meseci ranije pomažući Bobanu Kneževiću (poznatom beogradskom SF izdavaču) prilikom objavljivanja prvog broja almanaha naučne fantastike Monolit. Na adrese Kneževićevih pretplatnika šalje ponudu za pretplatu na knjigu i, posle ohrabrujućeg odziva, započinje štampu.

Krajem 1984, po povratku iz armije, priključuje mu se kolega s fakulteta, Mirko Milićević. U narednih nekoliko godina, u okviru započete edicije naučne fantastike Zoroaster, objavljuju Isaka Asimova, Bogovi lično, Viljema Gibsona, Neuromanser, Voltera Milera, Kantikulum za Lajbovica, Džejmsa Bliša, Gradovi u letu, Ursulu Legvin, Nebeski strug, trilogiju Brajana Oldisa, Helikonija – proleće, leto, zima, kultnu knjigu Daglasa Adamsa, Vodič kroz galaksiju za autostopere, dve knjige „Indeksovog radio pozorišta“, Kvarljivo leto ‘84. i Podignimo Uvis Čela, kao i tri knjige sa Ozonovog konkursa za kratku priču, Skupljači snova, Osluškivanje tišine i Otkucaji peščanog sata.

Promena kursa – još uvek kućna radinost (1987–1989)

Brkić 1987. upisuje Filološki fakultet gde upoznaje Veljka Topalovića i Jelenu Jevtić, studente prve godine svetske književnosti, koji svežim idejama menjaju dotadašnje izdavačke planove. S velikim entuzijazmom priprema se izdanje Sabranih grčkih tragedija i prave planovi za objavljivanje Sabranih dela Viljema Šekspira u jednoj knjizi. Mirko Milićević kupuje svoj prvi kompjuter i štampač, pravi programe za rad s pretplatnicima i za finansijsko poslovanje. Ova promena kod pretplatnika ostavlja utisak ozbiljne i profesionalne firme iako se posao još uvek obavlja u kućnim uslovima, a prosek godina članova male organizacije iznosi jedva 22. Ipak, broj čitalaca koji putem pretplate kupuju knjige narasta na 7.000, a pojedini naslovi, poput knjige Svi srpski vladari i pored piratskog izdanja „Narodnog dela“, imaju više od hiljadu prenumeranata.

Dosije – u osnivanju (1989–1990)

Obim posla se povećava i od početne ideje da je izdavaštvo pre svega zabavno i dobar način da se obezbedi pristojan džeparac, polako se razmišlja o neophodnosti registrovanja prave firme. Kupuju se prva dva PC 286 kompjutera i laserski štampač, angažuju novi saradnici, po prvi put se iznajmljuje prostor i u oktobru 1989. nastaje „Autorska izdavačka zadruga Dosije – u osnivanju“. Sada već 7–8 ljudi redovno dolazi na posao svakog dana. Prosek godina je već oko 24 i konačno možemo da se vidimo sa ljudima koji su putem pošte već pet godina kupovali naša izdanja.

Tada nam se priključuje i „veteran“, Dušan Mrđenović („Panter“), koji sa svojih 40 godina daje dodatnu ozbiljnost firmi, ali i diže prosek godina zaposlenih. Svojim poznavanjem izdavaštva i sveta oko njega doprineće da „Dosije“ u narednim godinama objavi brojne nove biblioteke („Prsten“, „Prvi prevodi“, „Priručnici“, „Istoriju pogrešnih ideja“...), ali i dragocena posebna izdanja, pre svih Ženske razgovore, Duška Radovića, koji su u raznim varijantama doživeli desetak izdanja.

Dosije – uspon (1990–1991)

Naredne godine selimo se na Lekino brdo, u Miklošićevu ulicu. Od brojnih novih saradnika, svojom željom za novim znanjima, marljivošću i veselim duhom izdvojio se i Jovan Đorđević. Prešavši celu hijerarhiju poslova postaće tehnički direktor i suvlasnik Dosije-a. Broj članova našeg kluba čitalaca narasta na oko 15.000, a u kataloškoj prodaji imamo oko 800 naslova.

Preživljavanje – rat i inflacija (1991–1993)

Već se uveliko radi na finalizaciji prevoda i redakcija Šekspirovih sabranih dela, kada SFRJ počinje polako da se raspada. Početak rata u Hrvatskoj doneo nam je težak period. Brkić odlazi u Južnoafričku republiku, a mi smo prinuđeni na novu selidbu. Ovog puta u jedan manji prostor u Sportskom centru „Šumice“. Tamo se završava kompletna priprema knjige Sabrana dela Vilijama Šekspira, tada bez izgleda da ikada bude objavljena. U međuvremenu, u saradnji s „Naučnom knjigom“ uspevamo da objavimo četiri toma Istorije srpske književnosti. Nažalost, stanje u zemlji postaje sve teže, naročito za ljude koji se bave našim poslom. Teške godine 1992. i 1993. preživljavamo ponovo radeći po sopstvenim stanovima, delimično prodajući knjige koje su nam ostale od ranije, i tek povremeno uspevamo da objavimo i nov naslov. Sve više se bavimo pripremom za štampu, na sada već zastareloj opremi, ali uz dovoljno iskustva da bismo obavili i najzahtevnije poslove.

Obnova (1994–1995)

Godine 1994. započinjemo saradnju s NIU „Službeni list Jugoslavije“. Kao suizdavači objavljujemo nekoliko novih naslova i potpisujemo ugovor o zajedničkom izdanju već pripremljenih Šekspirovih sabranih dela. Takođe započinjemo saradnju s Fakultetom fizičke kulture za koji objavljujemo nekoliko udžbenika i praktikuma. Uz prilično komplikacija, zbog tada važećih sankcija, uspevamo da završimo štampanje Sabranih dela Viljema Šekspira u Štampariji Apaluza u Trevizu (Italija). Za ovo izdanje dobijamo nagradu za izdavački poduhvat na „Beogradskom sajmu knjiga“.

Stabilizacija – Pravni fakultet (1996–2008)

Započinjemo saradnju sa Pravnim fakultetom u Beogradu. U početku radeći pripremu i nadzor štampe za biblioteku „Naučno nasleđe“, a 1996. sklapamo Ugovor o poslovno tehničkoj saradnji sa Pravnim fakultetom, čije smo gostoprimstvo koristili do početka 2008. godine. Naša saradnja sa „Službenim listom“ se nastavlja i sledeće godine za izdanje Opadanje i propast Rimskog carstva dobijamo nagradu Zlatna amfora na Hercegnovskom sajmu knjiga. Kako smo se nalazili u zgradi Pravnog fakulteta, bilo je prirodno da započnemo sa izdavanjem udžbenika i monografija nastavnika koji rade na ovom, ali i drugim fakultetima. Dušan Mrđenović i Veljko Topalović odlučuju da, u saradnji sa JP „Službeni list SRJ“ i firmom „Laser vulf dizajn“ iz Johanesburga objave Miroslavljevo jevanđelje – fototipsko izdanje. Poslednjih godina objavljujemo po tridesetak novih naslova, dobar deo iz oblasti prava, filozofije, istorije, i, nešto manje, popularne nauke i beletristike. Kako je sve više klijenata osim pripreme za štampu i izdavaštva imalo potrebe i za štampanjem, 2002. godine osnivamo štampariju. Opremu u štampariji smo prilagodili štampanju knjiga, ali štampamo i sve ostale vrste publikacija, od vizitkarti do luksuznih kataloga.

Kuća u kojoj je Crnjanski napisao „Sumatru“ (2008...)

Pravnom fakultetu je zbog akreditacije bio neophodan sav raspoloživ prostor, tako da smo se od januara 2008. preselili u ulicu Braće Nedića 29. U dvorištu stana koji sada iznajmljujemo Miloš Crnjanski je vodio redakciju „Dana“, u „jednoj maloj kući u jorgovanima i ladoležu“ kako je sam on opisuje. Na istom mestu, Crnjanski je napisao i jednu od svojih najznačajnijih pesama – Sumatru.